O Orjenu

Pogledajte galeriju

Ovaj planinski masiv nalazi se na tromeđi između Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Orjenski vrhovi često budu zavijeni u oblake, pa planinu neki nazivaju jadranskim Olimpom. Najviši vrh Orjena – Zubački kabao (1.894 m) ujedno je i najviši vrh primorskih Dinarida, a još šest vrhova prelazi visinu 1.800m. Karbonatnog je sastava i prstenaste geotektonske strukture, sa strmim padinama i bez određenog pravca pružanja. Orjenski masiv je izuzetno razuđen – ovdje su prisutni brojni kraški oblici reljefa koji su formirani glacijacijom tokom pleistocena, kada je zbog dugotrajnog sniježnog pokrivača i lednika veliki dio Orjena bio bez šumske vegetacije. Iako ovo područje preko godine primi najviše padavina u Evropi, nekad čak preko 8000 mm godišnje, površinskih vodotoka nema.

Prisustvo najveće raznolikosti vegetacijskih tipova, izdvaja Orjen u poređenju sa ostalim jadranskim planinama sličnih osobina. Od mora prema vrhovima, smjenjuju se: čiste i mješovite vazdazelene šume sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i/ili crnim jasenom (Fraxinus ornus), listopadne šume i šikare bijelograbića (Carpinus orientalis), listopadne šume i šikare sa crnim grabom (Ostrya carpinifolia), termofilne, altimontanske i subalpinske šume bukve (Fagus sylvatica) i jele (Abies alba), šume munike (Pinus heldreichii) i jele (Abies alba) na blokovima i na vrhovima, planinske rudine.

Kako zbog položaja i blizine mora, tako i zbog divlje i na prvi pogled, nepristupačne prirode, Orjen je privlačio prve istraživače flore Balkana od kojih su mnogi botaničari svjetskog glasa. Tako su već u prvoj polovini 19. vijeka Orjen posjetili: Domenico Papafava, Franz Neumayer i Muzio Tommasini, a kasnije i Franz Malý, Paul Ascherson, Rupert Huter, Thomas Pichler, Josef Pantocsek, Josif Pančić, Karel Vandas, Lujo Adamović, Árpád von Degen i drugi. Od istraživača sa prostora Jugoslavije, u prvoj polovini 20. vijeka, Orjen su istraživali: Ivo Horvat, Milorad Janković, Pavle Fukarek, Radomir Lakušić i drugi, a skorije i Pavle Cikovac. Navedeni istraživači su na Orjenu pronašli biljke koje su opisane nove za nauku: Petteria ramentacea (Sieber) C. Presl. (prva biljka koja je opisana sa prostora Crne Gore, 1822. godine), bor munika - Pinus leucodermis Antoine, Aquilegia grata F. Maly ex Zimmeter, Viburnum maculatum Pantocsek, Senecio thapsoides subsp. visianianus (Papaf. ex Vis.) Vandas, Amphoricarpos neumayerianus Vis., Lonicera glutinosa Vis., Vincetoxicum huteri Visiani & Ascherson, Avenastrum vierhapperi Adamović, Salvia brachyodon Vandas, Crepis pantocsekii (Visiani) Latzel, Cytisus tommasinii Visiani, Hieracium orjenii Kerner, Oxytropis dinarica subp. dinarica var. macrocarpa Chrtek & Chrtkova, Satureja horvatii Šilić, Scleranthus bjelagorensis Reichenb., Scleranthus jastrebicensis Reichenb., a od nedavno i orjenska perunika - Iris orjenii Bräuchler & Cikovac.

Dosadašnja istraživanja ukazuju da su flora i vegetacija Orjena veoma bogate. Razlog tome treba tražiti u uticajima niza geološko-klimatskih činilaca koji su na velikom vertikalnom profilu i relativno malenoj udaljenosti od mora, stvarali i stvaraju, izuzetno raznolika staništa, što je najznačajniji preduslov bogatog biodiverziteta.

Vođeni misijom o zaštiti i očuvanju prirode, dio Orjena u hercegnovskom zaleđu, 2018. godine proglašen je zaštićenim dobrom. Parkom prirode Orjen, koji zauzima površinu od oko 80 km2, upravlja Agencija za razvoj i zaštitu Orjena.

U cilju prikaza i promocije prirodnih vrijednosti Orjena, kao i značaja u očuvanju i zaštiti, na Vrbanju smo podigli mali botanički vrt u kojem rastu endemične, rijetke, ugrožene i zaštićene biljke sa ovog područja. O njima brinu rendžeri i drugi zaposleni Agencije za razvoj i zaštitu Orjena.

Kameni vrt

Pogledajte galeriju

U trci za boljim životom, ljudi su decenijama unazad, koristeći prirodu i njene resurse ostvarivali brojne koristi, bez razmišljanja o posledicama takvog ponašanja. Veoma često, rezultati su bili poražavajući. Brojne vrste organizama u prirodi, nestale su bespovratno. U cilju očuvanja i zaštite ugroženih, rijetkih i endemičnih vrsta biljaka i širenju znanja o njihovoj važnosti, formirani su botanički vrtovi i bašte. To su specijalizovani prirodnjački objekti u kojima se održavaju žive kolekcije biljaka. U svijetu, botaničke bašte i vrtovi imaju dugu istoriju - prvo su vrtovi bili podizani radi čovjekovog opuštanja od svakodnevnog stresa, doživljajema mira i vizuelne ljepote; onda su univerziteti, fakulteti i samostani, podizali tzv. tematske vrtove (gdje su uzgajali, na primjer, ljekovito bilje) koji su nudili nastavnu građu; tek kasnije, vrtovi su dobili i zaštitarsku funkciju.

Crna Gora ima dvije botaničke bašte: Botaničku baštu planinske flore Dulovine u Kolašinu i Botaničku baštu Velemun u Brezojevicama kod Plava, i jedan arboretum, u Grahovu. Kroz projekat pod nazivom „Konzervacija endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta na planini Orjen“, koji finansira CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund), naša organizacija je u septembru 2021. godine, na Vrbanju podigla mali botanički vrt, na prostoru, od oko 20tak m2, u dvorištu Agencije za razvoj i zaštitu Orjena. U njemu već rastu neke rijetke, endemične, ugrožene i zaštićene vrste biljaka sa Orjena: orjenska i druge jadranske i dinarske perunike (Iris orjenii, I. pallida, I. illirica, I. pseudopallida, I. adriatica), munika (Pinus heldreichii), lemprika (Viburnum maculatum), tisa (Taxus baccata). U ovom vrtu će se uskoro moći vidjeti i druge značajne biljke - Satureja horvatii, Linum elegans, Salvia brachyodon, Dianthus knappii, Hyacinthella dalmatica, Aquilegia grata subsp. nikolicii, Scilla litardierei, Edraianthus serpyllifolius, ali i neke uobičajene vrste sa ovog, i drugih prostora. Uz stručnu pomoć koju im pružamo, o vrtu vode računa rendžeri Parka prirode Orjen, sa kojima smo ga zajedno podigli.

Konzervacijske akcije
CEPFov projekat

Pogledajte galeriju

U tom cilju, neke od aktivnosti koje smo već sproveli:

  • Na lokalitetu Vučji zub je izvršena procjena populacije i urađeni su fitocenološki snimci (na označenoj površini prebrojane su jedinke orjenske perunike, sa i bez cvjetova, uzeti su i drugi relevatni podaci o ovoj i drugim vrstama koje žive u zajednici sa njom i izvršena je procjena njihovih populacija)
  • Uklonili smo sve individue kleke (Juniperus sabina) za koje smo procijenili da zauzimaju previše prostora, te da na taj način ugrožavaju orjensku peruniku i onemogućavaju njen rast i razmnožavanje
  • Uz pomoć Planinarskog društva „Vučji zub“, izmjestili smo planinarsku stazu koja je prolazila uz rub ove populacije, kako bi spriječili njeno gaženje i sakupljanje
  • Sakupili smo sjemena da bi razvili protokole klijanja
  • U blizini planinarskog doma na Sedlu, na tri mjesta, presadili smo orjensku peruniku
  • Napravili smo „prve korake“ u podizanju botaničkog vrta u Vrbanju, na Orjenu, i prvo posadili ovu peruniku; sadnicu ove (i drugih) perunika, donirali smo botaničkim baštama u Kolašinu i Plavu

    • nastavljamo sa radom na zaštiti i očuvanju orjenske perunike koja po IUCN kategorizaciji ima status ugrožene vrste (EN).